Povratak na pojmovnik

Rana ejakulacija

Rana ejakulacija ili ejaculatio praecox (PE) označava prerano izbacivanje sjemena kod muškaraca. Trajanje erekcije pritom je obično nedovoljno za normalan odnos. U ekstremnim slučajevima do ejakulacije dolazi i prije penetracije u vaginu, što može biti smetnja normalnoj oplodnji.

Međunarodno društvo za seksualnu medicinu (ISSM) dalo je novu definiciju prerane ejakulacije; kao seksualne disfunkcije muškaraca, kod koje do ejakulacije dolazi uvijek ili gotovo uvijek manje ili unutar jedne minute nakon vaginalne penetracije. To znači nesposobnost za odgađanjem ejakulacije kod svih ili gotovo svih vaginalnih penetracija.

Takvo stanje ima negativne subjektivne posljedice, kao što je frustracija, nemir i izbjegavanje seksualnih odnosa.

Učestalost rane ejakulacije varira od studije do studije što je bilo posljedica različitih definicija prerane ejakulacije do sada. Najveća učestalost od 31% kod muškaraca od 18 do 59 godina starosti, nađena je u američkoj studiji NHSLS iz 1999. godine. Britanski upitnik pokazuje učestalost od 14 %, a najmanji postotak od 9% pokazala je švedska studija također iz 1999. godine.

Prema dužini trajanja, dijele se na dugogodišnje (od početka seksualne aktivnosti) te stečene, koje su se javile nakon perioda normalne seksualne aktivnosti. Ove posljednje su obično blažeg intenziteta, drugim riječima, odnos je ipak duži u usporedbi s dugogodišnjim.

Premda značajno djeluje na kvalitetu života, malen postotak muškaraca potraži profesionalni savjet, najčešće radi srama ili shvaćanja da lijek za tu tegobu ne postoji.

O patofiziologiji PE se malo zna. Postavljeno je više hipoteza, kao npr. anksioznost, hipersenzitivnost penisa i disfunkcija 5-HT receptora u centralnom živčanom sustavu. Relativno se često viđa u pacijenata koji imaju probleme s erekcijom, pri čemu bolesnici navode rjeđe ili slabije ukrućenje penisa. Uzroci slabije potencije mogu biti brojni (neurogeni, vaskularni, hormonalni, psihogeni ili njihova kombinacija). Rješavanjem uzroka i postizanjem dobre erekcije najčešće nestaje i problem rane ejakulacije. Izolirana rana ejakulacija, uz inače urednu erekciju, relativno je rjeđi problem. Radi se o prejakoj stimulaciji centra za ejakulaciju u kori mozga i dijelu mozga koji se naziva hipotalamus.

Dijagnoza se prvenstveno bazira na bolesnikovoj anamnezi. Klinički pregled usmjeren je na dijagnozu mogućih pratećih uzroka kao što je uretritis ili prostatitis, Peyronijeva bolest ili endokrini poremećaji. Laboratorijske analize usmjerene su u dijagnostici ovih stanja, dok se specifična obrada za PE ne preporučuje.

Liječenje je simptomatsko.

Prvo je psihološko - biheviorističko savjetovanje kakvo su preporučili Masters i Johnson. Tu postoje dvije tehnike. Start-stop tehnika, pri čemu se od partnera očekuje da zaustavi seksualnu aktivnost neposredno prije ejakulacije.

Squeeze tehnika, kod koje je potrebno prstima čvrsto stisnuti glavić neposredno prije ejakulacije i čekati da podražaj prođe. Obje tehnike zahtjevaju suradnju partnerice, pa su prema tome rijetko primjenjive u mlađih bolesnika koji imaju prolazne veze. Jedna od mogućnosti za ovu grupu je masturbacija prije odnosa, što čini penis manje osjetljivim pri slijedećem odnosu. Ukupna uspješnost ovih metoda viđa se u oko 50% bolesnika, no egzaktan broj je vjerojatno manji, jer određeni dio ispitanika uzima i druge lijekove za ovaj problem.

Drugo su površinski anestetici:

1. Lidocain-prilocain krema

Nekoliko neovisnih randomiziranih studija pokazalo je da mazanje glansa penisa 20-30 minuta prije odnosa može dovesti do produžetka vremena ejakulacije sa 1.49 na 8.45 minuta (6,7 minuta). Uvjet za upotrebu je korištenje kondoma tijekom odnosa ili ispiranje penisa neposredno prije odnosa, kako preparat ne bi izazvao neosjetljivost vagine. Učestala primjena ovog sredstva može rezultirati impotencijom radi smanjene osjetljivosti glavića.

2. Drugi lijek iz ove grupe je SS krema koja je biljni ekstrakt 9 trava. U jednoj studiji je pokazano da produžuje vrijeme ejakulacije sa 1.3 na 10.7 minuta.

3. Treći su selektivni inhibitori resorpcije serotonina (SSRI). To su lijekovi koji su od 1970. godine u širokoj upotrebi u liječenju depresivnih stanja. Primjećeno je da svakodnevno uzimanje ovih lijekova povoljno utječe na promjena raspoloženja pacijenta, ali isto tako da produžuju vrijeme do ejakulacije. Danas oni predstavljaju prvi lijek izbora u liječenju PE. Najčešće se koriste fluoksetin, paroksetin i sertralin, koji svi imaju slično djelovanje, ali ne i jednak učinak. Paroksetin i sertralin su bolji od fluoksetina. U različitim studijama pokazano je da ovi lijekovi mogu produžiti vrijeme do ejakulacije 2.6 do 13.2 puta. Efekt se viđa već nekoliko dana nakon početka uzimanja, ali je bolje izražen nakon tjedan do dva. Ovi lijekovi namjenjeni su za višegodišnje uzimanje, no primijećeno je da nakon 6-12 mjeseci učinak počinje slabiti radi razvoja rezistencije na lijek. Nezgodne strane ovih lijekova uključuju malaksalost, vrtoglavicu, zijevanje, mučninu i povraćanje, suha usta, proljev i znojenje. Sve su te pojave obično blagog intenziteta i spontano se smanjuju 2-3 tjedna od početka uzimanja.

Najnoviji iz ove grupe lijekova je dapoksetin, koji se upotrebljava prema potrebi, a ne kontinuirano. Dakle, preporuka je da se lijek uzme 1-3 sata prije odnosa. Različite studije nude različiti efekt ovog lijeka na produženje erekcije od 1.9 do 3.5 minute, ovisno o dozi. Bolji rezultati uočeni su 12-24 tjedna od početka korištenja lijeka. Kao i prethodni SSRI i ovaj može izazivati mučninu, vrtoglavicu, glavobolju i proljev, ali su oni slabog intenziteta. Bitna prednost ovog lijeka je brzina u postizanju maksimalne koncentracije u plazmi, odnosno brza eliminacija iz organizma, čime se značajno smanjuje intenzitet eventualnih nuspojava. Početna terapijska doza iznosi 30 mg te se prema potrebi može povećati na 60 mg, uz odgovarajući oprez, da uz višu dozu i nuspojave mogu biti blago izraženije.

U ovom trenutku ne preporuča se istovremeno uzimanje dapoksetina i PDE5 inhibitora (Viagra, Levitra, Cialis i sl.).