Povratak na pojmovnik

Dijagnoza karcinoma prostate

Karcinom prostate je u većini zemalja zapadne hemisfere na samom vrhu učestalosti. Samo 2012. g registrirano je čak 417.000 novooboljelih muškaraca u Europskoj uniji. U SAD je to najčešći karcinom, pa se svake 2.8 minute dijagnosticira jedan novi, a svake 13. minute registrira jedna smrt od posljedica povezanih s ovom zloćudnom bolešću.

Većina muškaraca starije životne dobi povezuje postojanje karcinoma s bolovima, pojavom krvi u mokraći ili mršavljenjem i općom slabošću. Smetnje s mokrenjem često im ne predstavljaju dovoljan poticaj za odlazak liječniku, jer su uobičajene u toj dobnoj skupini, a bolesnici radije razmjenjuju medicinske savjete u međusobnom razgovoru negoli odlaze na pregled. Istina je da su otežani početak mokrenja, tanji i isprekidani mlaz, osjet nepotpunog pražnjenja mjehura ili pak žurni odlasci na WC i noćno mokrenje kod većine starijih muškarca uzrokovani povećanom ali dobroćudnom prostatom. Simptomi uzrokovani karcinomom ni u čemu se ne razlikuju od onih uzorkovanih dobroćudnom prostatom. Pojava krvi ili bolovi mogu se javiti, ali tek u uznapredovalom, kasnijem stadiju bolesti. Dakle, treba zapamiti da ne postoje simptomi koji bi ukazivali na postojanje ove bolesti.

Danas je uobičajeno određivanje PSA iz krvi.Važno je naglasiti da je PSA specifičan za prostatu, a ne za njen karcinom. Povišene vrijednosti moguće je naći kod velike ali dobroćudne prostate, ali i kod upale. Često upravo upala povisuje vrijednosti PSA u krvi i dovodi liječnike u nedoumicu. Sve to se uglavnom odnosi na vrijednosti PSA između 2-10 ng (normala je do 4.0 ng). Više vrijednosti uzrokovane su obično karcinomom većeg volumena, što je lakše prepoznati i dokazati, ali ujedno i teže liječiti. Da bi se popravila specifičnost PSA uvedeno je mjerenje odnosa slobodnog i ukupnog PSA (PSA f/t). Vrijednosti omjera ispod 19 % povećavaju vjerojatnost nalaza karcinoma u bioptičkom materijalu.

Transrektalni ultrazvuk pomoću sonde uvedene u debelo crijevo, omogućava preciznu orijentaciju o veličini prostate i njenoj strukturi, ali niti on ne može sam za sebe jasno razlikovati karcinomske promjene od postupalnih ili degenerativnih. Štoviše, često početni karcinomi niti ne izazivaju promjene u strukturi prostate vidljive na ulrazvuku. Uloga transrektalne sonde je međutim nezamjenjiva prilikom izvođenja biopsije prostate. Ona omogućava precizno lociranje bioptičke igle kao i mjesta s kojeg želimo uzeti uzorak. Igla je ukomponirana na aparatić, koji u djeliću sekunde omogućva uzimanje cilindra tkiva prostate dužine 16-18 mm i širine 1-2 mm za mikroskopsku analizu. Da bi dijagnoza bila bila što pouzdanija uzimaju se uzorci sa više mjesta, uobičajeno je dvanaest.

Danas se sve više uvodi u praksu tzv. multiparametrijska magnetska rezonanca prostate (MRI), kod koje je moguće preciznije odrediti poziciju karcinoma unutar prostate. Na ovom mjestu treba reći da uspješnost liječenja karcinoma prostate ovisi prvenstveno o stadiju u kome je dijagnoza postavljena. Uobičajeno je rezulat mjeriti postotkom preživljavanja bolesnika kroz određeni broj godina. Samo radikalno kirurško odstranjenje ili radikalno zračenje u ranom stadiju nude izlječenje, koje u slučaju prvog iznosi 90-93% preživjelih u 10-15 godina. U slučaju da se već radi o lokalno uznapredovaloj ili metastatskoj bolesti rezultati su znanto lošiji. Tu više ne govorimo o izlječenju, nego o usporavanju bolesti, a petogodišnje preživljavanje iznosi 30-46%. Napori liječnika tada više nisu usmjereni ka odstranjenju tumora, nego nastojanju da bolesnik umre biološkom starošću s tumorom, a ne od tumora.

U zaključku možemo reći da se dijagnoza ranog stadija karcinoma prostate temelji na opipu, određivanju PSA i transrektalnom ultrazvuku. Niti jedna od ovih metoda sama nije dovoljna. Definitivan podatak o prirodi promjena u prostati dobiva se isključivo biopsijom. Ponekad je potrebno učiniti tri-četiri serije biopsija u razmacima od po tri mjeseca i više, da bi se na kraju dokazao maleni karcinom. Bez obzira što bolesniku to zvuči obeshrabrujuće i neugodno, jedino rana dijagnoza i radikalna terapija nude gotovo potpuno izlječenje.