Povratak na pojmovnik

Bježanje mokraće kod žena (inkontinencija)

U dijagnostici inkontinencije potrebno je prvo učiniti dnevnik mokrenja, u kojem se tijekom nekoliko dana bilježi dnevni unos tekućine, broj mokrenja i količina izmokrenog urina. Time liječnik dobiva uvid u prosječni obrazac mokrenja bolesnika.

Pad test je sljedeća pretraga u inkontinentnih osoba, a radi se o jednostavnom vaganju suhih uložaka. Dobiveni broj oduzme se od težine uloška natopljenog urinom i time dobijemo dnevnu količinu urina koja bolesnici nekontrolirano pobjegne u gramima.

Od laboratorijskih pretraga potrebno je učiniti bakteriološku analizu urina. Citološka analiza urina otkrit će postojanje tumorskih stanica u mjehuru, a eventualna cistoskopija potvrditi ili isključiti promjene na njegovoj stijenci.

Urodinamskom obradom mjere se tlakovi u mjehuru u fazi njegova punjenja i u fazi mokrenja, što može biti odlučujuće za dijagnozu.

Terapija inkontinencije prvenstveno ovisi o njenom uzroku, a može biti kirurška ili medikamentozna. Kod stres inkontinencije moguće je početi i vježbama za jačanje mišića dna zdjelice, ali iskustva govore da bolesnice često odustaju od terapije i prije no što je moguće polučiti rezultat. U medikamentoznoj terapiji postoje lijekovi koji pojačavaju ili smanjuju kontraktibilnost mjehura, a njihov odabir ovisi o prirodi poremećaja. Kod spuštenog mjehura moguće je pokušati medikamentoznom terapijom, a u slučaju neuspjeha učiniti plastični zahvat podizanja mjehura. Postoji velik broj različitih operacija kojima se podiže vrat mjehura i istodobno korigira njegovo izbočenje u vaginu, tzv. cistokela. Danas se sve više prakticira endoskopski put, tijekom kojeg se pomoću posebnih instrumenata i pod kontrolom TV kamere vrši korektivni zahvat. Najnovija je tzv. TVT metoda kod koje se za podizanje koristi specijalna traka. Izvodi se ambulantno u lokalnoj anesteziji a oporavak je brz.

Iz izloženog jasno je da su uzroci inkontinencije brojni, a terapija raznovrsna, pa je najbolje obratiti se u specijalizirani centar.