Povratak na članke

Poremećaji mokrenja i upalne bolesti mokraćnih puteva

Poremećaji mokrenja i upalne bolesti mokraćnih puteva

Upale mokraćnih puteva

Upale mokraćnih puteva u grubo se mogu podijeliti na upale gornjih dijelova urotrakta, dakle bubrega i mokraćovoda, i donjih, mjehura, prostate i mokraćne cijevi. Upale gornjih dijelova obično su posljedica dolaska bakterija putem krvi. Naime, bubrezi filtriraju svu krv koja cirkulira tijelom. To znači da će i sve bakterije koje su u organizam ušle kroz probavni ili dišni trakt, ili putem rane na koži, prije ili kasnije proći kroz bubreg i moguće izazvati upalu. Svaki ulazak bakterija ne mora značiti i upalu. Predisponirajući faktori su kamen u bubregu ili smetnje slobodnoj drenaži urina iz pojedinih dijelova bubrega. Drugi način dolaska bakterija u bubrege je uzlazni put urinom, dakle iz mjehura. Predisponirajući faktor je postojanje tzv. refluksa, dakle nekompetentnog zapornog mehanizma na utoku mokraćovoda u mjehur koji bi trebao spriječiti povrat urina.

Upale donjih dijelova, kao i prethodne, mogu nastati silaskom bakterija urinom iz gornjih dijelova ili uzlazno, ulaskom bakterija u mokraćnu cijev pa zatim u prostatu i mjehur. Predisponirajući faktor je nekompletno pražnjenje mjehura (tzv. ostatni urin) ili postojanje kamenca u mjehuru.

Akutna upala prostate (akutni prostatitis)

Akutni prostatitis je bolest karakterizirana naglim početkom. Mokrenje je bolno i otežano, a ponekad čak dolazi do akutne retencije urina. Temperatura je nerijetko povišena iznad 38 stupnjeva. Uzrok ove bolesti su obično bakterije iz grupe E coli i Enterokok, a provocirajući faktor je prethodna ekspozicija hladnoći ili konzumiranje veće količine alkohola. Kod kliničkog pregleda nađe se mekana i vrlo bolna prostata. Bolest se liječi antibioticima, mirovanjem i obiljem tekućine.

Bakterijske upale mokraćnog mjehura

Bakterija Escherichia Coli (E.coli) vrlo je čest uzročnik bakterija mokraćnog sustava. Spada u grupu koliformnih bakterija, dakle onih koje žive u crijevu (Enterokok, Enterobacter i dr.). Perzistencija E. coli u urotraktu viđa se kod žena češće nego kod muškaraca. Nalaz bakterija u urinu, ali bez ikakvih simptoma upale (povišena temperatura, učestalo mokrenje, pečenje) nazivamo asimptomatskom bakteriurijom.

Ako su obradom isključeni predisponirajući faktori upale, a to su kamen u bubregu ili mjehuru, zaostajanje urina bilo u bubrezima, bilo u mjehuru, taj oblik infekcije najčešće ne zahtjeva liječenje. Naime, bakterije perzistiraju u organizmu, ali mu ne štete. Drugi problem je ako su te bakterije uzrok recidivirajućih upala s gore navedenim tegobama. Tada je potrebno isključiti i riješiti predisponirajuće faktore. Ako ih nema, tada treba provoditi prolongiranu terapiju uroantisepticima.

Bakterije i kronična upala prostate (prostatitis)

Kod muškaraca bakterije E coli i Ureaplazma najčešće izazivaju kroničnu upalu prostate, tzv. kronični prostatitis. Ovu bolest karakterizira sezonsko javljanje. Naime, hladnoća provocira tegobe, pa je jasno da će zimi ljudi više imati tegobe vezane uz upalu prostate. Uz učestali nagon za mokrenje, tanji i isprekidani mlaz, tipična je i tupa bol u međici, pritisak u donjem dijelu trbuha i povremeni bolovi u testisima.

U brisevima mokraćne cijevi i ejakulatu mogu se naći uzročnici kao što su E coli, Enterokok, Klamidija, Ureaplazma i sl. Kulture urina obično su pritom sterilne. Treba reći da se navedene bakterije mogu istovremeno naći i u brisevima vagine partnerica. Kod žena one izazivaju upale rodnice, jajnika ili mokraćnog mjehura. Radi toga je pravilo da se istovremeno liječe oba partnera.

Bježanje mokraće kod žena (inkontinencija)

U dijagnostici inkontinencije potrebno je prvo učiniti dnevnik mokrenja, u kojem se tijekom nekoliko dana bilježi dnevni unos tekućine, broj mokrenja i količina izmokrenog urina. Time liječnik dobiva uvid u prosječni obrazac mokrenja bolesnika.

"Pad test" je sljedeća pretraga u inkontinentnih osoba, a radi se o jednostavnom vaganju suhih uložaka. Dobiveni broj oduzme se od težine uloška natopljenog urinom i time dobijemo dnevnu količinu urina koja bolesnici nekontrolirano pobjegne u gramima.

Od laboratorijskih pretraga potrebno je učiniti bakteriološku analizu urina. Citološka analiza urina otkrit će postojanje tumorskih stanica u mjehuru, a eventualna cistoskopija potvrditi ili isključiti promjene na njegovoj stijenci.

Urodinamskom obradom mjere se tlakovi u mjehuru u fazi njegova punjenja i u fazi mokrenja, što može biti odlučujuće za dijagnozu.

Terapija inkontinencije prvenstveno ovisi o njenom uzroku, a može biti kirurška ili medikamentozna. Kod stres inkontinencije moguće je početi i vježbama za jačanje mišića dna zdjelice, ali iskustva govore da bolesnice često odustaju od terapije i prije no što je moguće polučiti rezultat. U medikamentoznoj terapiji postoje lijekovi koji pojačavaju ili smanjuju kontraktibilnost mjehura, a njihov odabir ovisi o prirodi poremećaja. Kod spuštenog mjehura moguće je pokušati medikamentoznom terapijom, a u slučaju neuspjeha učiniti plastični zahvat podizanja mjehura. Postoji velik broj različitih operacija kojima se podiže vrat mjehura i istodobno korigira njegovo izbočenje u vaginu, tzv. cistokela. Danas se sve više prakticira endoskopski put, tijekom kojeg se pomoću posebnih instrumenata i pod kontrolom TV kamere vrši korektivni zahvat. TVT i slične metode, koriste specijalne trake za podizanje vrata mjehura. U nekim centrima se izvode ambulantno, u lokalnoj anesteziji, a oporavak je brz.

Iz izloženog jasno je da su uzroci inkontinencije brojni, a terapija raznovrsna, pa je najbolje obratiti se u specijalizirani centar.

Učestalo mokrenje kod muškaraca

Učestalo mokrenje kod muškaraca

Učestalo mokrenje većina muškaraca pripisuje bolesnoj prostati.U srednjoj životnoj dobi to je samo donekle točno.

Prvenstveno se tada radi o kroničnoj upali prostate, tzv. kronični prostatitis.

Ovu bolest karakterizira sezonsko javljanje.Naime hladnoća provocira tegobe, pa je jasno da će zimi više ljudi imati tegobe vezane uz upalu prostate. Učestali je nagon za mokrenje, tanji i isprekidani mlaz,te kapanje na kraju mokrenja. Tipična je i tupa bol u međici, pritisak u donjem dijelu trbuha , te povremeni bolovi u testisima. Kronični prostatitis može biti uzrokovan bakterijama. U tom slučaju ćemo u ejakulatu ili brisevima mokraćne cijevi naći uzročnike kao što su E-coli, Enterokok, Klamidija, Ureaplazma i sl. Kulture urina obično su pri tome sterilne.

Osim ove grupe kroničnih prostatitisa, postoje i tzv. nebakterijski, kod kojih nije moguće dokazati postojanje bakterija, pri čemu razlike u simptomima nema. U muškaraca srednje životne dobi učestalo mokrenje može međutim biti posljedica i hipertrofije vrata mjehura. Radi se o mišiću na dnu mjehura, koji kao ventil regulira pražnjenje mjehura.U tom slučaju će sve učinjene pretrage upućivati da je prostata zdrava, a dijagnoza će se postaviti na temelju uretroskopskog (cistoskopskog) nalaza.

U manjem broju slučajeva može se naći suženje mokraćne cijevi kao posljedica njene ranije ozljede ili upale.

Učestalo mokrenje može biti posljedica i oštećene inervacije mjehura. Naime, na svom putu od centra za mokrenje u kori mozga do mjehura, živčana vlakna mogu biti pritisnuta ( obično prolaps diska između kralježaka) ili oštećena, kao što se to viđa pri dijabetesu, multiploj sklerozi ili Parkinsonizmu.

Dobroćudno povećanje prostate ili adenom prostate, najčešći je uzrok tegoba s mokrenjem u starijih muškaraca. Tanak i isprekidan mlaz, mokrenje u dva akta, povremeni neodgodiv nagon na mokrenje, osjet nepotpunog pražnjenja mjehura ili višekratno mokrenje tijekom noći, neki su od simptoma vezanih uz ovu bolest. Rijetko se javlja prije četrdesete godine života, ali čak 75% muškaraca u dobi iznad pedeset godina ima neke od simptoma.

Od pedesete godine života treba pomišljati i na mogućnost karcinoma prostate. Specifičnih simptoma za karcinom prostate nema (npr. krv u mokraći nije tipična!). U dijagnozi ove bolesti nam pomaže određivanje PSA (prostata specifični antigen). Različite bolesti prostate mogu uzrokovati povišenje PSA, a to su dobroćudno povećanje, upala i karcinom. Dakle, nalaz povišenog PSA ne mora automatski značiti da se radi o karcinomu. Istovremeno vrijednosti PSA unutar granica ne isključuju 100% karcinom, jer 10% bolesnika ima karcinom prostate i uredan PSA, tako da je ovaj nalaz potrebno uvijek nadopuniti s digitorektalnim pregledom i po potrebi transrektalnim ultrazvukom.

Nova metoda poboljšanja erekcije
Saznajte više